NAGLASRad i dostojanstvo
Poštenom radniku bih kapu skinuo
O zanatliji koji se osmjehne kad završi posao, o razlici između posla i rada, i o kičmi ove zemlje koju lomimo svaki dan.
Pročitaj višeO zemlji koja ima previše grla i premalo ruku, o ljudima koji su domovinu branili tiho, i o jedinom radu koji je zaista odbrana.
Dino Alijagić
U ovoj zemlji ima mnogo grla. I malo ruku. Grla koja viču o domovini na svakom koraku, i ruke koje ništa ne rade da je učine boljom.
Petnaest godina sam proveo među ljudima koji su domovinu branili rukama. Nisu vikali. Nisu držali govore. Stajali su na položaju, u hladnoći, u vrućini, u blatu. I radili svoj posao. Tiho. Disciplinovano.
I kad je rat prošao, isti ti ljudi su skinuli uniformu i nastavili raditi. Jer su znali jednu stvar koju mnogi ne znaju: domovina se ne brani jednom. Domovina se brani svaki dan. U ratu se brani puščanom cijevi. U miru se brani rukama. Radnim rukama.
Radnik koji gradi kuću brani domovinu. Učitelj koji uči dijete brani domovinu. Ljekar koji liječi pacijenta brani domovinu. Poljoprivrednik koji obrađuje zemlju brani domovinu. Svako ko radi pošteno, ko stvara umjesto da razara, taj čovjek brani domovinu više nego svi govornici na svim tribinama zajedno.
A mi smo zaboravili tu istinu. Zamijenili smo rad retorikom. Zamijenili smo ruke grlom. I sad imamo previše onih koji govore o domovini i premalo onih koji za nju rade.
Pogledajte naše gradove. Pogledajte puteve, fasade, parkove, škole. I recite mi: da li ovo izgleda kao zemlja koju neko brani? Ili kao zemlja koju su svi napustili pa ona propada sama od sebe?
Manje grla. Više ruku. To je jedina odbrana koja ovu zemlju može sačuvati. Ne od vanjskog neprijatelja. Od nas samih.
Povezano
