NAGLASRad i dostojanstvo
Rad nije sramota. Krađa jest
Kad je poštenje postalo naivnost, a snalaženje vrlina, prešli smo granicu iza koje je sve dozvoljeno. O dostojanstvu rada.
Pročitaj višeO zanatliji koji se osmjehne kad završi posao, o razlici između posla i rada, i o kičmi ove zemlje koju lomimo svaki dan.
Dino Alijagić
Poznavao sam jednog čovjeka, zanatliju. Radio je keramiku. Čitav život na koljenima, doslovno, u tuđim kupatilima i kuhinjama. Ruke mu ispucale, leđa uništena. Ali kad bi završio posao, stao bi na vrata i pogledao prostoriju. I na njegovom licu bi se pojavio osmijeh koji čovjek ne može glumiti. Ponos. Čist, tih ponos čovjeka koji je napravio nešto od ničega.
Taj čovjek nikad neće biti na naslovnoj strani. Niko mu neće dati orden. Ali kad bi se ova zemlja gradila na takvim ljudima, bila bi najjača na svijetu.
Mi smo zaboravili šta znači rad. Ne posao - rad. Posao je ono što radiš za platu. Rad je ono što radiš za ponos. I u ovoj zemlji je sve manje rada, a sve više poslova koji ne zaslužuju to ime.
Poštenom radniku bih kapu skinuo. Čovjeku koji ustaje u pet, koji se ne žali, koji radi ono što treba i radi to kako treba. Koji ne krade, ne vara, ne uzima prečice. Koji na kraju mjeseca nema dovoljno za luksuz, ali ima dovoljno za dostojanstvo. Taj čovjek je kičma ove zemlje.
A mi tu kičmu lomimo. Svaki dan. Porezima koji ga guše, inspekcijama koje ga gone, sistemom koji ga ne štiti. Radnik koji plaća sve što treba i radi sve kako treba, kod nas ima manje nego prevarant koji ne plaća ništa.
U vojsci je postojala jedna vrsta čovjeka kojeg su svi poštovali. Nije to bio onaj sa najvišim činom. Bio je to onaj koji je radio. Koji je prvi ustajao, koji je posljednji sjedio. Taj čovjek je bio temelj svake jedinice. Bez njega se ništa ne miče.
Zato kažem: poštenom radniku kapu skidam. I biću taj koji će to govoriti glasno. Jer ako mi ne cijenimo ljude koji rade, onda ne zaslužujemo ono što naprave.
Povezano
