NAGLASZajednica
Sam ćeš brzo, zajedno ćeš daleko
O individualizmima koji nas paralizuju, airsoft ekipama koje pobjeđuju, i zašto je trojica početak svega.
Pročitaj višeO pitanju koje se postavlja svaki dan, o triku kojim su nas uvjerili da nam je komšija neprijatelj, i o odgovoru koji je jednostavniji nego što mislimo.
Dino Alijagić
Čija je ovo zemlja? Pitanje koje se postavlja svaki dan, obično u kontekstu podjela. Moja ili tvoja. Naša ili njihova. Kao da se zemlja može rezati na parčad i svakome dati komad.
A ovo je jedna zemlja. I pripada svima koji u njoj žive. Svima koji je osjećaju kao svoju. Bez obzira na ime, prezime, i šta slave za slavu.
U uniformi nema podjele. U uniformi si vojnik Bosne i Hercegovine. Tačka. Niko te ne pita ko si po vjeri, ko si po naciji. Pita te možeš li na tebe računati. I ako možeš, ti si dio ekipe. Jednostavno. Kao što bi trebalo biti i u životu.
Ali u životu nam je neko ukrao tu jednostavnost. Ukrali su nam je političari koji žive od podjela. Jer dok se mi svađamo ko je čiji, oni kradu od svih nas. I to je najveći trik koji su ikad izveli. Uvjerili su nas da nam je komšija neprijatelj, dok su oni pravi neprijatelji sjedili na pozicijama i uzimali sve.
Ova zemlja je naša. Tvoja i moja. I komšijina, bez obzira kako se zove. I dok god to ne prihvatimo, dok god gledamo jedan drugog s podozrenjem umjesto sa poštovanjem, dotle ćemo biti slabi. A slabe nas jedu. Oduvijek su nas jeli.
Ja ne kažem da razlike ne postoje. Postoje. I to je u redu. Razlike su bogatstvo, ne slabost. Ali razlike ne smiju biti zidovi. Razlike mogu biti mostovi, ako ih tako koristimo.
Čija je ovo zemlja? Pa naša. I kad to kažemo svi zajedno, i kad to mislimo ozbiljno, tog dana počinje nešto novo. Nešto što nijedan političar ne može zaustaviti.
Povezano
