Deset koji rade, hiljadu koji priča
U svakoj mahali ista priča: hiljadu stručnjaka za sve, i deset ljudi sa lopatom. O onima koji stvarno grade zajednicu.
Pročitaj višeO klupama koje niko ne popravlja, komšiluku kao najjačem resursu, i zašto je ulica najiskrenije ogledalo svakog društva.
Dino Alijagić
Mi stalno gledamo gore. Gledamo u parlamente, u ministarstva, u predsjedništva. Čekamo da neko odozgo nešto sredi. A dok gledamo gore, propuštamo ono što se dešava oko nas. Na ulici.
Ulica je najmanji element društva i najiskreniji. Parlament može lagati. Televizija može lagati. Ali ulica ne može. Ako je prljava, to znači da niko ne čisti. Ako je mračna, to znači da niko nije zamijenio sijalicu. Ako je prazna uveče, to znači da se ljudi ne osjećaju sigurno. Ulica je ogledalo. I ono što u njemu vidiš, to si ti. Ne vlast, ne institucije. Ti.
Poznavao sam jedan kraj gdje su ljudi odlučili da ne čekaju više. Počelo je s jednom klupom. Klupa u parku je bila slomljena godinama. Niko nije prijavio, niko nije tražio, a i kad bi tražili, niko ne bi došao. I onda je jedan čovjek donio alat i popravio je. Sam. Niko ga nije pitao. Ali sutradan je neko drugi pokosio travu oko te klupe. I sljedeće sedmice je neko donio kantu za smeće. I za mjesec dana taj mali park je bio neprepoznatljiv. Isti prostor, isti ljudi, ali drugačiji duh.
To je samoorganizacija odozdo. Nema lidera, nema budžeta, nema plana. Ima samo jednog čovjeka koji je rekao "ja ću" i počeo. I to je dovoljno. Jer kad jedan počne, drugi se pridruži. Ne iz organizacije, ne iz dužnosti. Iz stida. Jer kad vidiš da komšija radi, a ti sjediš, stid te pojede.
Mi imamo jednu prednost o kojoj nikad ne pričamo. Imamo komšiluk. U većini zemalja Evrope čovjek ne zna ko mu živi tri vrata dalje. Kod nas čovjek zna ko mu živi tri ulice dalje, kako mu se djeca zovu, i šta kuha za ručak. Ta mreža je resurs. Nije samo za kafe i čestitke. To je struktura za organizovanje. Za rješavanje problema na mjestu gdje nastaju, bez čekanja da neko odozgo spusti rješenje.
Ulica koju niko ne gleda, a sve se tu vidi. U njoj se vidi ko smo, šta možemo, i koliko nam je stalo. I kad jednoga dana neko pogleda našu ulicu i vidi da je čista, uređena, živa, i da su to uradili obični ljudi bez ičije pomoći, tog dana ćemo znati da smo počeli. Ne od vrha. Od ulice.
Povezano