Zastava nije dres
O razlici između navijanja i igranja, o zastavama koje se nose devedeset minuta, i o patriotizmu koji košta svaki dan.
Pročitaj višeO lažnoj dilemi koja nas razara, o ukradenoj ljubavi prema domovini, i o trećem putu koji postoji ali ga niko ne pominje.
Dino Alijagić
Jednom mi je neko rekao: "Ti si nacionalist." Rekao mi je to jer sam rekao da volim svoju zemlju. Kao da je ljubav prema domovini automatski mržnja prema nekome drugom.
Ta lažna dilema je jedna od najštetnijih stvari u našem društvu. Jedni kažu: "Ako voliš Bosnu, mrziš Srbe i Hrvate." Drugi kažu: "Ako ne mrziš, onda nisi pravi patriota." I oboje lažu.
Ja volim ovu zemlju. Volim je iskreno, duboko, sa svim njenim manama. I ne mrzim nikoga. Ni po osnovu toga šta je i odakle je. Mrzim nepravdu. Mrzim kriminal. Mrzim laž. Ali to nije isto što i mrziti ljude.
Najopasnije što nam se desilo kao društvu jeste da su nam ukrali pravo na normalnu ljubav prema domovini. Ukrali su nam je nacionalisti koji su patriotizam pretvorili u oružje. I ukrali su nam je cinični koji su patriotizam pretvorili u sramotu. Između te dvije krajnosti, normalan čovjek koji prosto voli svoju zemlju nema prostora. Ili si "nacionalist" ili si "izdajnik". Trećeg nema.
A treće postoji. Treće je zdravo. Treće je: volim svoju zemlju, poštujem tuđu, i želim da živimo u miru svi. To nije slabost. To je zrelost.
Patriotizam koji se gradi na mržnji nije patriotizam. To je tribalizam. Plemenski mentalitet iz doba koje je trebalo ostati u prošlosti. Pravi patriotizam se gradi na ljubavi, na radu, na zajedništvu. I on uključuje sve koji ovu zemlju osjećaju kao svoju, bez obzira na ime i prezime.
Voljeti svoje ne znači mrziti tuđe. Znači graditi svoje. I to je jedini patriotizam koji ima budućnost.
Povezano