Dino AlijagićDino Alijagić

Diploma ti visi, a knjižica te hrani

O ukrasima na zidu koji se zovu diplome, o knjižicama u ladici koje odlučuju sve, i o pilotima koji su dobili dozvolu preko veze.

Dino Alijagić

U normalnoj zemlji čovjek ide u školu, završi fakultet, dobije diplomu, i ta diploma mu otvori vrata. Kod nas čovjek završi fakultet, dobije diplomu, okači je na zid, i onda nazove nekoga da mu otvori vrata.

Diploma u ovoj zemlji je ukras. Lijepo izgleda u okviru, impresivno zvuči na razgovoru za posao, ali kad dođe do toga ko će zaista dobiti radno mjesto, diploma sjedne u drugi red. U prvi red sjedne knjižica. Stranačka knjižica.

A stanje je ovakvo: u bolnicama rade ljekari koji su dobili mjesto po vezi, dok bolji ljekari rade u Njemačkoj. U školama predaju učitelji koji su bliži partiji nego djeci, dok bolji učitelji voze taksi. U institucijama sjede ljudi čija jedina kvalifikacija je lojalnost šefu, dok kvalifikovani čekaju poziv koji nikad neće doći.

I onda se mi čudimo zašto nam država ne funkcioniše. Pa ne funkcioniše jer je pune ljudi koji nisu tu zato što znaju, nego zato što poznaju. Zamislite da avionom upravlja pilot koji je dobio dozvolu preko veze. Niko od nas ne bi sjeo u taj avion. A u državu kojom upravljaju takvi "piloti" sjedamo svaki dan.

Ja sam u vojsci vidio obje strane. Vidio sam oficire koji su napredovali jer su bili sposobni. I vidio sam oficire koji su napredovali jer su bili podobni. I razlika između jedinice koju vodi sposoban i one koju vodi podoban je razlika između života i smrti.

Diploma ti visi na zidu. Knjižica ti leži u ladici. I dok god knjižica odlučuje više od diplome, ova zemlja neće krenuti naprijed. Jer nauka ne poznaje stranke. Medicina ne poznaje koalicije. A država koja stavlja politiku ispred znanja ne gradi budućnost. Gradi ruševinu.

Tagovi:partokratijazapošljavanjestručnost