Dino AlijagićDino Alijagić

Ovo nije napad. Ovo je račun

O najjeftinijem oružju koje moćni imaju, o pitanjima koja se zovu napadima, i o računu koji niko ne želi vidjeti.

Dino Alijagić

Čim počneš govoriti istinu u ovoj zemlji, neko te optuži da "napadaš". Kritikuješ instituciju - napadaš. Pitaš za budžet - napadaš. Tražiš odgovornost - napadaš. Kažeš ime - napadaš.

Ta riječ, "napad", je najjeftinije oružje koje moćni imaju. Jer kad te proglase napadačem, više ne moraš odgovarati na pitanje. Samo moraš braniti žrtvu. A žrtva su, naravno, oni koji sjede na funkcijama. Jadni oni, napadnuti od običnih građana koji se usude pitati kuda ide njihov novac.

Hajde da budemo jasni. Ovo što ja radim, ovo što pišem, ovo nije napad. Ovo je račun. Račun koji niko ne želi vidjeti, ali koji svako mora platiti. Napad je kad nekoga udariš bez razloga. Račun je kad nekome pokažeš šta duguje.

U normalnoj zemlji, građanin koji pita svoje izabrane predstavnike šta su uradili sa njegovim novcem zove se demokratija. Kod nas se zove napad. I to govori sve o tome u kakvoj zemlji živimo.

Svako ko otvori usta u ovoj zemlji i kaže nešto što smeta nekom na poziciji, taj bude etiketiran. Napadač, rušilac, huškač, destabilizator. Zvučne riječi koje ne znače ništa, ali zvuče dovoljno opasno da sljedeći koji razmišlja da progovori, razmisli dvaput.

Ali ja sam razmislio. I odlučio sam da ću govoriti. Ne zato što sam hrabar. Nego zato što je šutnja gora. Jer šutnja je pristanak. A ja ne pristajem na to da me neko vara, da mi se smije, i da me onda optuži za napad kad mu kažem u lice.

Ovo nije napad. Ovo je račun. I računi se jednog dana moraju platiti.

Tagovi:kritikahrabrostdemokratija