NAGLASInstitucije
Javašluk nije pojava, javašluk ima ime i prezime
O javašluku koji se krije iza riječi "sistem", o ljudima koji potpisuju ono što ne smiju, i o danu kad ćemo početi koristiti imena.
Pročitaj višeO obećanjima koja imaju rok trajanja od jednog izbornog ciklusa, o riječima koje su postale reklame, i o tome zašto ja pamtim.
Dino Alijagić
Svake četiri godine ista priča. Dolaze, obećavaju, odlaze. Putevi, radna mjesta, reforme, pravda, budućnost. Sve najljepše riječi koje jezik poznaje, složene u rečenice koje zvuče kao muzika. I mi slušamo. I mi vjerujemo. Ili bar pravimo se da vjerujemo, jer je lakše vjerovati nego se suočiti s istinom.
A istina je prosta: obećanja u ovoj zemlji imaju rok trajanja od jednog izbornog ciklusa. Kad prođu izbori, obećanja nestanu kao snijeg na suncu. I niko ih ne pomene. Ni oni koji su ih dali, ni mi koji smo ih primili.
Ali ja pamtim. Ne iz zlobe. Iz principa. Jer kad čovjek obeća nešto i ne ispuni, on nije samo prevario tebe. On je prevario ideju da riječ nešto znači. A kad riječ prestane nešto značiti, onda ništa ne znači. Ni ugovor, ni zakon, ni ustav. Sve postaje papir.
Obećali su nam puteve. Putevi su ostali rupe. Obećali su nam radna mjesta. Radna mjesta su ostala u Njemačkoj. Obećali su nam pravdu. Pravda je ostala u govorima. Obećali su nam budućnost. A budućnost naše djece je na aerodromu.
I sad kažu: "Pa šta, svi političari obećavaju." Kao da je to opravdanje. U svakom drugom poslu, kad neko obeća i ne ispuni, to se zove prevara. Samo u politici se to zove "obećanje".
Ne tražim savršenstvo. Znam da se ne može sve ispuniti. Ali tražim minimum: kad obećaš, objasni kako. Kad ne ispuniš, objasni zašto. I kad lažeš, znaj da neko pamti.
Obećali su. I zaboravili. Ali ja nisam. I neću.
Povezano
