Javašluk nije pojava, javašluk ima ime i prezime

Kad kažemo "javašluk", zvuči bezlično. Zvuči kao nešto što se samo dešava, kao kiša ili vjetar. Niko nije kriv, niko nije odgovoran, prosto "takvo je stanje". A to je laž. Javašluk nije pojava. Javašluk ima ime i prezime. Ima kancelariju, ima funkciju, ima potpis na dokumentu.

Svaki put kad nešto ne funkcioniše u ovoj zemlji, postoji čovjek koji je za to odgovoran. Čovjek koji je potpisao odobrenje koje nije trebao potpisati. Čovjek koji je zaposlio nekoga ko nije trebao biti zaposlen. Čovjek koji je odobrio tender koji nije trebao biti odobren. Nije se to desilo samo od sebe. Neko je to uradio. I taj neko ima ime.

Ali mi ne koristimo imena. Mi koristimo "sistem". "Sistem ne valja." Kao da je sistem živo biće koje samo donosi odluke. A sistem nisu zidovi i papiri. Sistem su ljudi. I kad kažeš da sistem ne valja, zapravo kažeš da ljudi u njemu ne valjaju. Ali opet nećeš reći koji.

To je ono što moramo početi raditi. Prestati govoriti o pojavama i početi govoriti o ljudima. Ne iz mržnje. Ne iz osvete. Iz odgovornosti. Jer ako javašluk nema ime, onda se niko ne osjeća prozvanim. A ako se niko ne osjeća prozvanim, niko neće ni mijenjati ponašanje.

Zamislite da na poslu pravite grešku za greškom i da vam niko nikad ne kaže ništa. Ne po imenu, ne u lice. Samo se priča "u firmi se griješi". Biste li ikad prestali griješiti? Ne biste. Jer griješiti bez posljedica nije griješiti. To je rutina.

E, tako funkcioniše naš javašluk. Bez imena, bez adrese, bez posljedica. I dok god je tako, biće ga. Jer javašluk koji nema ime se ne može kazniti. A javašluk koji se ne može kazniti se neće zaustaviti.

Doći će dan kad ćemo početi koristiti imena. Ne iz zlobe. Iz potrebe. Jer kad kažeš ime, kažeš: "Ti si odgovoran. Ti, ne sistem. Ti, ne stanje. Ti." I to je početak svake promjene.